Na prijelazu iz stare ere u novu Cibale su bile, kako veli Brunšmid, tek »samo opustjelo barbarsko selo, koje nije imalo toliko važnosti, a da bi ga bilo vrijedno spominjati«.
Što se tiče samog naziva, Brunšmid dokazuje da je pravilan oblik Cibalae a ne Cibalis.
On također utvrđuje da su za Hadrijana Cibale postale municipij, dok su kolonijom postale najvjerojatnije za Karakale (211—217),
ali dopušta mogućnost da se to zbilo i prije, tj. za Antonina Pija (138—161), ali isto tako i kasnije za Aleksandra Severa (222—235).
Do tih zaključaka došao je na osnovi malobrojnog epigrafičkog materijala uz opažanja da se u Vinkovcima rijetko nalaze novci rimskih careva koji su vladali prije Hadrijana.
Epigrafičku analizu koja mu može dati odgovor na pitanje municipalnog razvitka, mogao je provesti na samo tri natpisa: to mu je bilo dovoljno da dođe do spomenutih za ključaka. Nadalje Brunšmid konstatira postojanje dekuriona u municipiju: M. Ulp(ius)
Fronto Aemilianus te augura ili II. vira kolonije (na osnovi natpisa iz Pečuha). Uz njih potvrđeno je i postojanje: collegia fabrum et centonariorum. To je sve. Brunšmid se, nažalost, nije upustio, kako smo već nešto prije rekli, u onomastičku i epigrafičku analizu.
Dugo godina u istraživanju Cibala nije bilo nekih većih nadopuna, iako je npr. V. Hoffiller to mogao vrlo lako učiniti, pogotovu što je osobno i intimno bio vezan za Vinkovce.6 Ara koja je nađena godine 1950, kojoj je dedikant Aelius Proculus dekurion kolonije, nije u prvi mah dala nekih novih podataka.7 Tek će kasnije A. Mócsy dati potpunu interpretaciju sviju do tada nađenih natpisa u Cibalama, ali samo onih za koje je znao i Brunšmid.8 Rezultatima A. Mócsya i L. Barkóczija poslužit će se D. Pinterović da bi došla do zaključaka koji su joj potrebni za Mursu.9 Tek objavljivanje dvaju natpisa s područja Murse otvara nove mogućnosti
i pristupe u raspravi ove materije.
...