ZAHVALA
Hvala Ti, Bože, što nisam u sitnom tielu mrava,
Te deset puta ide preko istih trava,
I amo i tamo traži u pukotini puta,
I gore i dolje preko kore stabla luta.
Hvala Ti, što si me ipak poslao među ljude,
Ma da me iznose, i s podsmjehom se čude, —
Hvala Ti, što si mi dao i kratkovide oči,
I ove slabe ruke, u srdcu drage moči.
Hvala Ti, što sam jutros gledao brieg u rosi
I zajutrak svoj jeo uz vinograd kosi,
Izpred blizkih gora i dalekih vidika,
Hvala Ti za osmieh, vjeran ko s Tvog lika,
Te krenuh obasjan k sječama, za stanja,
Misleći: već zriju plodovi sred granja.
Hvala Ti, što si često uz moj korak stao
U svietlu sunca i reko : nemoj biti zao
Onima, koji mržnju mjesto ljubav nose;
Hvala Ti, što sam čuo Tvoje noge bose.