(1867.-1877.)
Nakon kratkog izlaženja Lucifera, Lučonoše, 1848. godine, Varaždin nije imao gotovo dvadeset godina svojih novina.
Tek 1867. počinju pristaše Narodne stranke u Varaždinu tiskati u Platzerovaj tiskari tjednik na hrvatskom jeziku.
Bio je to list Pučki prijatelj s podnaslovom Poučan i zabavan tjednik za puk trojedne kraljevine koji je izlazio jedanaest godina, točnije od 7. ožujka 1867. do 18. listopada 1877.
Njegov pokretač, vlasnik i urednik od 1867. do 1871. bio je Bartol Francelj, učitelj na nižoj realki u Varaždinu, inače rodom Slovenac.
List je bio namijenjen cijeloj Hrvatskoj, a da bi postigao određenu razinu i zadovoljio čitateljstvo na koje je računao, okupljao je znatan broj vrsnih suradnika.
Namijenjen najširim društvenim slojevima, obrađivao je uglavnom gospodarske teme.
Od 1872. pa do 1875. glavnim urednikom lista bio je Dragutin Jagić, brat slavista Vatroslava Jagića.
Kad je Jagić premiješten u Zagreb, Pučki prijatelj se tiska u Zagrebu (od 1874. do 1875.) u Albrechtovoj tiskari.
Tada piše uglavnom o političkim temama i postaje zapravo glasilom Mažuranićeve Narodne stranke koja vodi borbu protiv mađarskih pretenzija u Hrvatskoj.
Godine 1875. vraća se uredništvo u Varaždin i ponovno se tiska u Platzerovoj tiskari, a urednikom postaje Franjo Stepanek (od 1875. do 1877.), učitelj više djevojačke škole.
On uređuje list do kraja njegova izlaženja.
U tom se razdoblju list ponovno bavi gospodarskim temama i domaćim vijestima, a manje politikom.
(Magdalena Lončarić)