U narodnoj pjesmi (popijevci) živi glazbena duša naroda.
Riječima i napjevom narodne pjesme odaje narod svoje srce, svoje osjećaje. Voliti narodnu pjesmu znači osjećati sa srcem svoga naroda.
Što se više muzičke tudinštine (šlageri) u novije doba udomljuju kod nas, i po zakonima mode privlače k sebi osobito mlade ljude, podčinjavaju sebi njihov glazbeni ukus, i udaljujući ih tako od muzičkog govora, koji je u svojim) melodijama stvorio naš narod, to više raste svijest i potreba, da se ono, što je u glazbi iskonsko naše narodno, iznosi, popularizira i učim privlačivijim.
Zanimanje za nasu narodnu glazbu uopće, a za narodnu popijevku napose, raste sve više. Sve se više ispoljuje želja i pojedinaca i pojedinih društvenih skupina za upoznavanjem, našeg narodnog glazbenog blaga.
Što pravo ne poznaš, ne možeš ni voliti. Upoznavanje narodnih pjesama i narodnih melodija uopće, najvažniji je korak, da ljubav
prema njima oživi i poraste.
U tu su svrhu potrebne pjesmarice s narodnim pjesmama. I zaista potražnja je za njima sve življa.
Pojavljuju se tako mlnoge pjesmarice, sastavljene na razne načine i raznolikom gradom, koja nije uvijek solidno probrana.
A ljubitelji pjesme ih uzimaju, uče po njima pjevati više ili manje poznate pjesme i zadovoljni su, što tako imaju bar neki izvor iz kojega mogu zadovoljiti svoju želju za pjesmom.