I nezvanom dozvoljena je riječ, ako je u dobro data
Iako nezvan i kao nestručnjak, ne će biti na odmet, stavim li na papir svoja opažanja, koja sam stekao tridesetgodišnjim radom sa liječničkom i ljekarničkom strukom.
Znadem, da je po mišljenju današnjih provađača zdravstvenih uredaba, ova riječ bez vrijednosti, ali je riječ budućnosti, jer će misao o mojoj namišljenoj uredbi, budući vršitelji zdravstvenih uredaba morati usvojiti, postave li se na ispravno stanovište.
Hoću, da dadem misao, koja se temelji na mojim opažanjima i koja može donijeti mnogo ploda.
Za tu misao držim, da je opravdana i potrebna, sa obzirom na današnje stanje i razvitak napomenutih struka, da se zdravstvene uredbe svedu u pravu kolotečinu, da mogu time odgovarati svrsi kojoj su namijenjene.
Ta se misao dade ostvariti razumno i postepeno, pođe li se pravim putem iako je na oko idealno shvaćena.
Za pozdraviti je svaka pobuda u svim strukama, da se pođe naprijed u stvaranju stručnog znanja, davši time staležima dolično mjesto.
To je dužnost svakog radnika bilo kojeg zvanja, da porađuje na sabiranju stručnog znanja, da usavršuje rad u teoriji i praksi i da struku odnosno stalež, podigne na potrebnu visinu.
Svaka je ambicija bilo pojedinca ili društva uzaludna, ne polaze li i odredbe vlasti paralelno sa zahtjevima usavršivanja.
Dok se na jednoj strani traži i radi na usavršivanju znanja, a na drugoj se znanje isključuje, dotle ne može doći nikada do ostvarenja, a sam rad oko usavršivanja postaje iluzoran.
Čemu znanje kada ga ne možeš izrabiti, kada ne dadu prilike, da rad ostvaruješ na temelju stečenoga znanja.
Socijalizacijom, kako se danas provađa rad zdravstvenih uredaba, ne može se polučiti potreban uspjeh.
Gdje neimade slobode savjesnome radu, gdje neimade ambicije za rad, tu prestaje i napredak.
.....