Putujem...
Tam gde još živi reč materina
Najlepša na svetu.
Tereza Salajpal - Putujem
Dvadeset i sedam autora odazvalo se pozivu Drage domaće rieči i ponudilo osamdesetak radova pisanih kajkavskim narječjem. Ocjenjivački sud izabrao je trideset i šest koji su tiskani u ovom Zborniku.
Kao i uvijek do sada tematika je raznovrsna, a odraz je osjećaja, doživljaja, opservacije-ona je dio života uopće.
Kraj, domaći kraj na prvom je mjestu: dom, hižica, ako nikako drukčije, čuva se u mislima, u sjećanju onakvim kakvim su ga ostavili: ˝Veliju mi da z Žganog vina / Još navek voda curi / Da Ivančica i dale je liepa /1 kak ciklama dišeča diši˝ / iz pjesme ˝A se je tuo v meni˝. Tužno je što nestaju stare hiže u kojima je nekad brojna čeljad živjela skromno, siromašno, al’ skladno / Tužni smo dedik / Velike su familije v njima živile! si su v jeni hiži spoali / med jimi mržje ni bilo / z jedne su zdele jeli / i naviek veseli su bili. Radili su na zemlji koja je vrijedila više od zlata, a sada je ostavljena i zapuštena / Oplakona zemljica - Gledim zapuščena njiva i ledina / srce mi se stisne od tuge i jada /. Zelja je autorova da se zadrži ˝friška zoruna brazda, pokošena trava i poljski cviet˝, da jedan dan u životu sela Osečka uvijek bude primjer idiličnog života.
Svi ovi stihovi plijene iskrenošću i ljubavlju prema domu, zemlji, prema najbližima, a najbliži su najčešće dedek i babica-čuvari onog jednostavnog života s okusom starinske (autohtone) jabuke, s mirisom dima iz ˝šporeta˝ i svjetlom petrolejke ili svijeće pa i električnim svjetlom.
U vremenu kompjutera, mobitela i inih tehničkih dostignuća osjeća se zasićenost i teži za nečim prirodnim, teži se za kućnim mirom, za okupljanjem u niskom starom domu uz najbliže i najdraže...pa u neko doba krenuti smrznutim škripavim stazama na polnoćku, osjetiti mir koji može dati samo hram ili - osjetiti spokoj s Vivaldijem, doživjeti glazbu, opustiti se i uživati.
.....
Svi radovi, bez obzira na motiv, bez obzira na stih, slave KAJ već samim tim što su pisani kajkavskim narječjem u svim njegovim varijantama od ˝Ivonjčice do serca Podravine, čez korito Bednje i Plitvice, i dalje...˝
Tek je počelo četvrto desetljeće Drage domače rieči. Otvoren joj je širok i uspješan put..., a tema i motiva uvijek će biti. Život nam ih u obilju nudi, a autori će ih uočiti, svojim načinom zabilježiti, možda će pronaći neke nove teme ili će se one same nametnuti. Jedno je sigurno da će ih Draga domača rieč čekati, a Kaj će i dalje biti i sredstvo i cilj, kao u pjesmi Oda Kaju:
Kaj očeš...
Kaj znaš...
Kaj moreš...
Kaj daš...
i još čudaj, čudaj Kaj
na vusnicaj.
Olja Gregur,prof.