SAŽETAK
Uvod: Šećerna bolesti (DM) jedan je od vodećih uzroka periferne neuropatije u razvijenim zemljama svijeta.
Mehanizam nastanka dijabetičke neuropatije nije razjašnjen, no smatra se da enzim kalcij/kalmodulin-ovisna protein kinaza II (CaMKII) sudjeluje u njenom nastanku.
CaMKII se nalazi u velikim količinama u svim stanicama živčanog sustava.
Do sada je u modelu šećerne bolesti istraživana na razini spinalnog ganglija.
Cilj ovih studija bio je proširiti spoznaju o prisutnosti CaMKII u koži gdje se nalaze osjetni receptori i u stražnjem rogu kralježnične moždine gdje dolazi do prijenosa signala primarnog osjetnog neurona sekundarnom.
Metode: Model šećerne bolesti tipa 1 (DM1) induciran je intraperitonealnom (i.p.) injekcijom 55 mg/kg stretptozotocina (STZ), a model šećerne bolesti tipa 2 (DM2) kombinacijom masne hrane i i.p. injekcije 35 mg/kg STZ-a.
U radu broj 1 i 3 štakori su žrtvovani nakon dva tjedna i dva mjeseca nakon čega je istražen izražaj tCaMKII i pCaMKIIa u stražnjem rogu kralježnične moždine i u koži tabana stražnjih šapa.
U radu broj 2 štakori kojima je induciran DM1 žrtvovani su nakon šest mjeseci i godinu dana te im je proučen izražaj CaMKII u stražnjem rogu kralježnične moždine.
Rezultati: Mjerenjem tjelesne mase i glukoze u plazmi potvrđena je uspješna indukcija DM1 i DM2.
Dva tjedna i dva mjeseca od indukcije došlo je do povećanja izražaja tCaMKII i pCaMKIIa u stražnjem rogu DM1 štakora, dok je značajan porast tCaMKII i pCaMKIIa u DM2 štakora zapažen nakon 2 tjedna, ali ne i nakon 2 mjeseca.
Nakon šest mjeseci DM1 štakori su i dalje imali veći izražaj tCaMKII i pCaMKIIa, ali te promjene nisu bile statistički značajne nakon 1 godine.
Ukupna tCaMKII je u ranom stadiju DM-a izražena ravnomjerno u laminama I-VI, dok je pCaMKIIa ograničena na laminama I-III.
U kasnom DM-u tCaMKII i pCaMKIIa izražene su u laminama I-VI.
Dva mjeseca nakon indukcije DM-a, dokazano je značajno povećanje tCaMKII i pCaMKIIa u epidermisu DM1 štakora, bez prisutnosti u intaepidermalnim živčanim vlaknima.
DM2 štakori nisu pokazali nikakve promjene CaMKII u koži.
Ukupna CaMKII ravnomjerno je izražena u svim slojevima epidermisa, a pCaMKIIa je ograničena na zrnati sloj epidermisa.
Zaključci: Dobiveni rezultati pokazuju da CaMKII sudjeluje u putu prijenosa bolnog podražaja.
Razlike u izražaju CaMKII upućuju na drugačije patofiziološke mehanizme razvoja dijabetičke neuropatije između tipova 1 i 2 šećerne bolesti.