Mnogo tisuća godina postoji kultura, ali tek u XVII.
vijeku naše ere doznalo je čovječanstvo, da osim vidlji-
voga svijeta živih bića postoji i ogroman svijet nevidljivim
živih bića.
U starim kulturama — kineskoj, asirskoj, babilonskoj,
egipatskoj i drugima — nalazimo prve začetke bioloških
nauka: botanike, zoologije i medicinskih znanja.
Sva su
ova znanja imala primitivni, početni karakter.
Kada je
čovjek u svojoj historiji čvršće stao na noge, tada se prvi
put i sukobio s prirodom, živom prirodom, ali ne više kao plašljivi sabirač biljaka, plodova ili kao lovac — nego kao smioni istraživač i stvaralac.
Prvi poticaji za istraživanje bilja i životinja ponikli su, kada je čovjek počeo saditi i sijati biljke i uzgajati životinje.
Stočarstvo i poljodjelstvo stvoriše začetke nauke o biljkama (botanike) i o životinjama (zoologije).
Bolesti su, međutim, mnogo starije — koliko je stara i historija ljudskoga roda.
Mnogo prije nego što je ponikla narodna medicina, ljudi su se liječili travama, korijenjem, ljekovitim blatom, organima životinja i t. d.
Kao i sve druge nauke, našla se i medicina u rukama žreca, svećenika i vrača.
Praznovjerje i magija (vračanje) isprepletoše s narodnim iskustvom čvrstu, nerazdvojnu vezu, koja je išla na štetu daljeg napretka i stvaranja znanosti.
Seciranje lešina zabranjivale su mnoge religije.
....