SAŽETAK
Razvoj udova često se koristi kao model za istraživanje načina na koji genski izražaj određuje razlike koje se između pojedinih vrsta pojavljuju tijekom normalnog i poremećenog oblikovanja udova.
Usprkos mnogobrojnim istraživanjima provedenim na oblikovanju prstiju u pokusnih životinja, samo je nekoliko istraživanja analiziralo razvoj ljudskih udova ostavljajući tako ovaj problem nerazjašnjenim.
U ovoj je studiji razvoj ljudskih udova analiziran u serijskim histološkim rezovima 16 ljudskih zametaka starosti od 4. do 10. razvojnih tjedana, pri čemu su korištene imunohistokemijske metode te metode dvostruke imunofluorescencije i elektronske mikroskopije.
Statistički podaci analizirani su Mann-Whitney, Kruskal-Wallis i Dunnovims post hoc testom.
Posebna pažnja posvećena je razvoju prstiju, naročito čimbenicima koji su uključeni u njihovo razdvajanje i izduživanje.
Prostorni i vremenski izražaj istraživanih čimbenika važnih za kontrolu stanične proliferacije uključivali su biljega stanične proliferacije Ki-67 i antiapoptotsku bjelančevinu Bcl-2, kao i fibroblastne čimbenike rasta FGF8 i FGF2, njihov receptor FGFR1 te transkripcijske čimbenike MSX-1 i MSX-2.
Procesi apoptoze analizirani su primjenom čimbenika kaspaze-3, AIF, BAX, kao i čimbenika povezanih s apoptozom p19 i RIP5.
Apoptoza je dodatno dokazana TUNEL metodom.
...