Pred neke dvije godine predađe mi akademik dr. A. Musić svezan rukopisa pod natpisom: „Mlinarićevi papiri“, sa želom, da ih proučim pa da obradim za ,, Građu “ ono, što nađeni vrijedno, da se štampa.
Ja sam se rad primio toga posla iz dvojakog razloga: prvo, spisi potječu iz Međumurja, ubavoga kraja, koji je etnografski čisto hrvatski, a u hemu ostade hrvatski kniževni rad prilično jalov; drugo, spisi potječu iz ostavštine moga pokojnog prijatela Stjepana Mlinarića, kr. j. biležnika u Zagrebu, a negov sin Stjepan, moj je dobar znanac, pravni izvjestitel u Hrv. hipotekarnoj banci, koji je kao kr. rezervni poručnik izgubio na žalost u sadašnem ratu desnu ruku te dospje kano zaroblenik u Kijev.
Negovu sudbinu žalim već i toga radi, što bi mi bio on dao jedini razjašneha o obitelskim prilikama roda Mlinarićeva.