Banner
Point d.o.o.

Hrvatsko Slavonski unionisti (Mađaroni) u 1860-ima

E-građa, E-knjiga Vrsta gradje
Naslov
Hrvatsko Slavonski unionisti (Mađaroni) u 1860-ima / Tomislav Pejić. -
Impresum
Slatina : Vlastita naklada, 2020 (Varaždin : Point d.o.o., 2020)
Materijalni opis
Digitalna knjiga - ePub
ISBN
978-953-49198-0-4
Jezik
Hrvatski

1.Predgovor

Trojedna kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija imala je burnu povijest u 19. stoljeću.
Ilirski pokret, otpor mađarizaciji, revolucionarna zbivanja 1848/49., Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba stvorili su politički okvir za stvaranje moderne hrvatske nacije.
Gospodarske promjene, naročito u drugoj polovici 19. stoljeća, dovele su do razvoja industrije, trgovine, bankarstva i pomorstva te do preobrazbe dotada pretežno agrarnog društva u moderno građansko društvo.
U svim tim zbivanjima važnu ulogu su odigrale neke od najvažnijih ličnosti naše povijesti- Ljudevit Gaj, grof Janko Drašković, ban Josip Jelačić, Ante Starčević, biskup Josip Juraj Strossmayer i mnogi drugi o kojima dosta znamo.

Međutim, osim njih, postojala je i jedna skupina uglednika u tadašnjoj građanskoj (banskoj) Hrvatskoj i Slavoniji koji su potjecali iz redova zemljoposjedničkog plemstva i građanske inteligencije o kojoj se do sada uglavnom govorilo negativno.
Radi se o takozvanim unionistima, koje su njihovi politički protivnici podrugljivo zvali ˝mađaronima,˝ a taj im je nadimak ostao do danas.

U hrvatskoj historiografiji oni su označeni kao ljudi koji su htjeli tijekom 1840-ih i 1860-ih godina postići uniju između trojedne kraljevine i kraljevine Ugarske bez ikakvih uvjeta, to jest, bili su za bezuvjetnu uniju Hrvatske i Ugarske, kako to piše u mnogim udžbenicima povijesti za osnovnu i srednju školu.
Kada pročitate što piše o unionistima ili mađaronima, stječe se poprilično negativan dojam o njima, kao da su bili protivnici nacionalnih interesa hrvatskog naroda i domovine.
Tijekom 1840-ih bili su protivnici ilirskog pokreta na čelu s Ljudevitom Gajem, zatim su u 1860-ima bili protivnici Narodne stranke pod vodstvom biskupa Strossmayera i Stranke prava koju je vodio dr.
Ante Starčević.

Obje stranke ( Narodna i Stranka prava) bile su za političko ujedinjenje i gospodarski napredak hrvatskih zemalja, dok su pravaši bili čak i za potpunu nezavisnost ujedinjene Hrvatske od Austrije i Ugarske.
Unionisti će na prevaru i uz političku represiju nad svojim istomišljenicima pobijediti na saborskim izborima u jesen 1867., da bi iduće godine sklopili Hrvatsko-ugarsku nagodbu pod mađarskim uvjetima.
Dolazak mađarona Khuena Héderváryja za hrvatskog bana 1883. samo će potvrditi negativnu reputaciju unionista u očima hrvatske javnosti kao ˝mađarskih slugu.˝
Pa ipak, proučavajući neke povijesne dokumente iz 1860-ih, došao sam do zaključka da unionisti ipak nisu bili tako loši kako su ih prikazali njihovi protivnici.
Oni su imali razloge zbog kojih su se zauzimali za što tješnju suradnju trojedne kraljevine i kraljevine Ugarske.

Osobe
Autor teksta
Inv.br
Info
Signatura
E70
On-line
94 PEJIĆ.T hrv
Point d.o.o. - Vidovečka 56b, VARAŽDIN - Tel: 042/206 306