Dok se u Zagrebu i u Biogradu mnogo privrijedilo i još se mnogo privređuje povijesti naše kniževnosti izdavanem, opisivane ni i objašnavanem srpskih rukopisnih starina, te je i jugoslavenska akademija, osobito trudom V. Jagića i S. Novakovića, iznijela na svijet u svojim „Starinama“ velik broj takih priloga : oko hrvatskih se glagolskih spomenika poslije smrti Ivana Brčića i poslije odlaska Jagićeva iz Hrvatske malo tko stara.
Ja ću, osjećajući prazninu u toj grani naše nauke, kušati prema svojim slabim silama iznositi na javu plodove svoga nastojana.
Meni je, rođenu u rasadniku hrvatskih glagolskih rukopisa, gdje se glagoliea spasla u crkvi sve do dana današnega, a u javnom životu do prvih desetina ovoga vijeka, dobro poznato glagolsko pismo iz djetinstva, pa sam već, bivši gimnazijski učenik, rad sabirao glagolske rukopise i knige.
Tako sam stekao neku vještinu u čitanu i razumijevahu glagolskih spomenika, a kako mi je nekako žao, da ostaju zaboravfeni, odlučih, da ih, koliko umijem, proučim, pa da svoja izučavana izdadem na svijet.
Ja ću se iznajprije pozabaviti oko djelâ, što se nalaze u mojoj zbirci ili u mom zavičaju: pored tačna opisa, izložiću jezične osebine, a znatnije ću tekstove prirediti za tisak.
...