Iz uvoda:
Gradovi, kao i ljudi, imaju svoje životopise i oznake svog identiteta, koje ih čine ili anonimnima ili prepoznatljivima, poznatima, čak znamenitima.
A između niza srednjoeuropskih gradova Varaždin je ne samo jedan od najljepših i najstarijih, nego i jedan od najosebujnijih hrvatskih gradova, s jasno profiliranim identitetom - kao grad baroka, glazbe i cvijeća.
No, to je i grad koji je više od osam stoljeća izgrađivan upravo po mjeri (i potrebama) njegovih građana, pa je i do danas sačuvao svoju unikatnost, uistinu rijetki sklad i specifičnu ugođajnost.
U burnom i bogatom životopisu ovoga grada brojni su mu povijesni događaji utisnuli neizbrisiv pečat, jer je nastao na vrlo frekventnom raskrižju europskih putova koji vode od sjeverozapada (Austrije) i sjeveroistoka (Mađarske) prema jugu - hrvatskoj metropoli Zagrebu i Jadranskome moru.
Stoga je Varaždin i jedan od najstarijih hrvatskih gradova, čije se povijesno ime (Garestin) spominje po prvi put već 20. kolovoza 1181. godine, u ispravi hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III.