Sto bandaša i bandašica : fotomonografija

RIJEČ AUTORA
Kad se počne približavati litina i žito počne zrijati, ljudi slabijeg imovnog stanja tražili su posao kako bi zaradili kruv za svoju obitelj, za cijelu godinu.
Ljudi su se međusobno poznavali i okupilo bi se više ljudi i žena.
Među sobom su izabrali jednog sredovječnog muškarca koji je bio vridan, koji je volio i znao raditi risarski posao.
Dužnost mu je bila ugovarati posao s dobrostojećim gazdom, kod kojega bi se radio ris, i biti na čelu posla u košenju žita.
Tako izabranog čovjeka zvali su bandaš a ostale sudionike u poslu risari.
Kada je kosidba bila gotova i ris završen, mlađa spretnija risaruša bi na njivi isplela vinac od žita bandašu koji mu je stavljen na šešir.
Nakon završenog posla na njivi, svi risari na čelu s bandašom došli bi na salaš gdje bi ih gazda i gazdarica dočekali.
Bandaš bi skinuo vinac sa šešira koji simbolizira krunu završenog posla i dao ga domaćinu uz riječi: „Fala Bogu, ris je gotov“.
Na simboličan način, zahvalu za završeni posao žetve koja se zvala Dužijanca a obilježavala se u svakoj obitelji, župnik Blaško Rajić, godine 1911., uvodi pod svodove crkve.
Od tada pa do danas bandaški par obnaša časnu dužnost u crkvenim obredima.
Cilj izdavanja ove knjige je uz pomoć fotografija na vizualan način kronološki prikazati slavlje Dužijance i njene sudionike tijekom jednog stoljeća.
Sve fotografije predstavljaju i dokument vremena kroz koje je Dužijanca prolazila sačuvavši svoj istinski smisao zahvaljivanja Bogu za plodove rada čovjekovih ruku.
...