Autorica se u ovome „znanstvenom hommageu Vesni Parun” nastojala potpuno otvoriti njezinoj poeziji, dopustiti joj da se nametne kao kreator metodologijskoga okvira interpretacija. Središnji dio analize posvećen je mediteranizmu Vesne Parun te motivu ptice u njezinu pjesništvu, osobito s obzirom na njezino osobno poistovjećivanje s pticom. Metaforu pjesnikinje kao ptice može se tumačiti drevnom metaforom ptice i pjesnika kao onih koji povezuju nebo i zemlju ili onih koji poput anđela povezuju ljudski i božanski jezik. Na taj je način i Vesna Parun ptica, golubica koja je nježnim krilima svoje poezije simbolički spojila nebo i zemlju, tvrdi autorica. Osim toga, autorica unosi novum u interpretaciju pjesništva Vesne Parun promatrajući ga kroz filozofskui dimenziju platonizma.