Nakon što im je more uzelo oca i strica, trojica dječaka iz zapadne Norveške – Lauritz, Oscar i Sverre – prisiljena su preuzeti brigu za svoju obitelj i otići u obližnji Bergen. Pukom slučajnošću pokaže se da su trojica malenih šegrta neuobičajeno nadarena te uz pomoć jednoga dobrotvornog društva dobivaju priliku školovati se za graditelje željeznica i mostova.
Mnogo godina kasnije, trojica ribarskih sinova s velikim uspjehom diplomiraju na Sveučilištu u Dresdenu i postaju inženjeri. Godina je 1901. i upravo je nastupilo tehnički najnaprednije stoljeće u dotadašnjoj povijesti čovječanstva. Trebaju se vratiti u Norvešku i pridonijeti najvećemu norveškom inženjerskom projektu ikada, izgradnji pruge između Osla i Bergena.
No ljubav je poremetila sve planove. Jedan od braće, nasamaren i posramljen, bježi u Njemačku Istočnu Afriku, gdje ga dopadne mukotrpan posao na izgradnji jedne od najvećih onodobnih željeznica, između Dar es Salaama i jezera Tanganjike.
Drugi također bježi radi ljubavi, ali u London.
Samo se najstariji brat Lauritz vraća u Norvešku vratiti dug za izuzetno obrazovanje koje im je pruženo i priključuje se izgradnji željeznice na Hardangerskoj visoravni.
Nevjerojatna sudbina trojice braće na samome početku stoljeća te njihova iznimna vjera u budućnost zasjenila je sve svjetske nepravde. Uz veliki napredak tehnike, smatraju oni, ratovi će biti iskorijenjeni. No, teško da su tada mogli naslutiti da je pred njima najdramatičnije i najkrvavije stoljeće u povijesti.
Graditelji mostova prvi su roman u seriji Veliko stoljeće.
U ljeto 1901. dvojica mladih inženjera i džentlmena, vraćajući se sa studija u Dresdenu, stižu u veličanstveni dvorac usred grofovije Wiltshire u južnoj Engleskoj. Jedan je lord Albert, koji nakon očeve smrti treba preuzeti imanje kao i titulu 13. earla od Manninghama. Drugi je Sverre, najmlađi od braće Lauritzen, a njih dvojica odlučila su život provesti zajedno.
Prošlo je mnogo godina otkada su Sverre i njegova braća Lauritz i Oscar odrastali u siromašnoj ribarskoj obitelji na obali Norveške. Njihova neuobičajena tehnička nadarenost, uz pomoć dobrotvornog društva iz Bergena, dovela ih je do najprestižnije onodobne inženjerske diplome – one Tehničkog fakulteta u Dresdenu.
Prvi svjetski rat je završio. Braća Lauritzen teško su pogođena ratom, osobno i financijski. Pobjednički Britanci konfiscirali su Oscarovu imovinu u Africi. Sverreov voljeni Albie poginuo je u ratu, a sam Sverre izbačen je s posjeda, koji mu je bio dom gotovo dvadeset godina. Lauritz i Ingeborg morali su napustiti Bergen nakon što je njihov sin Harald umalo nasmrt pretučen zbog svojih progermanskih sklonosti. Vraćanje u bolji život u Berlinu i Saltsjöbadenu traži određeno vrijeme, ali uskoro ćemo se naći u ludim dvadesetima. Njemačka se čini usredotočenom na ponovno podizanje na noge, a Europljanima je nezamislivo da će ikada više biti rata. Baš kao ni nitko drugi, obitelj Lauritzen ne vidi crnu sjenu nepojmljivoga zla koja će otjerati svijet u još veću katastrofu.
Dok izvan granica Švedske bjesni Drugi svjetski rat, Lauritz – najstariji od trojice braće Lauritzen – sve teže izbjegava odabrati stranu. Većina nekretnina u vlasništvu obitelji, kao i djedovi i bake, smješteni su u Njemačkoj. No Njemačka je okupirala njihovu domovinu Norvešku. Lauritzov najstariji sin Harald časnik je SS-a, starija kći Johanne članica je norveškog pokreta otpora, dok mu je mlađi sin časnik u švedskoj mornarici, a čini se da je najmlađa kći špijunka.
Dugo se vremena Lauritz nada da će Njemačka dobiti rat, međutim njegova braća Oscar i Sverre ne dijele njegovo mišljenje, a supruga Ingeborg Njemačku više ne smatra svojim domom. Rat ne samo da razara Europu, već to čini i obitelji Lauritzen.