Neil Faulkner opisuje kaotična zbivanja na ulicama Petrograda 1917., zbunjenost aktera, njihove improvizacije, kolebanja, brzoplete i dalekosežne odluke, ali i očaj gladnog mnoštva, svijest o nužnosti velike, konačne promjene, nadu i vjeru – kojima je nemoguće ne diviti se – u to da je iskorak u bolju budućnost moguć i da je nadohvat ruke.