Najmlađi od četrnaestoro djece, moj je otac naučio poštovanje dobivati šakama. S 18 godina postaje juniorski prvak Francuske. Ushićen zbog osvojenog naslova dočekuje moju majku u dvorištu tvornice tekstila gdje oboje rade želeći joj ispričati san koji je usnuo noć prije; sanjao je da ju je oženio. Tijekom sedamnaest godina moja je majka suputnik u svim njegovim pobjedama i porazima. Od njihove mi je priče ostalo jedino sjećanje na svađe, na mog oca ludog od bijesa, ludog od ljubavi, ludog od ljubomore, ludog od nasilja koje ga je nadilazilo.
Bila sam uronjena u strah od ekscesa, iznenadnog ludila, ubojstva. Bez ikakvog povoda pretvorio bi se u podivljali vulkan kojeg ništa nije moglo zaustaviti, pa čak niti ja. Unatoč praznini koja se od djetinjstva produbljivala, boks će postati preokret, zarez, poveznica između mog oca i mene. Uspijevam se stopiti među boksače koje trenira. Malo po malo, pratim ga, promatram, prilazim mu. Udaljujemo se, približavamo se, uzmiče, odgurujem ga, promatra me. U trenutku kada napokon shvatim da se ovaj film pretvara u potragu, bez koje zasigurno nikada ne bih mogla shvatiti svog oca, jednog nedjeljnog jutra u studenome, život iznenada stane.