Postnikov piše teorijski potkovano, stilski suvereno i duhovito te udara u srž problema: šarenu medijsku nadgradnju, prokazivanjem i kritikom njezinih središnjih ideologema, svodi na ključna pitanja baze, upućuje na sveprisutne i imanentne mehanizme i paradokse kapitala te pripadajućih neoliberalnih politika.
Svojim analizama medijskog, ali i polja koja se s njim isprepliću i uvjetuju ga, Postnikov se izravno naslanja na najbolju tradiciju domaće kritičke publicistike – od Borisa Budena do Viktora Ivančića – nadopisuje je i nastavlja.