U zbirci San od tisuću ljeta Ivan Vidić nikoga ne štedi; svi su onakvi kakvi doista jesu kad padnu maske – na tapeti su političari, državni službenici, poduzetnici, kriminalci i cajke, novinari, liječnici i taj mitski “narod” koji šuti i trpi. Na trenutak se čini da je Vidić ovaj put zaista pretjerao, jer takvo nešto nikad se ne bi moglo dogoditi u stvarnosti, no dok se čitatelj grohotom smije ovoj punokrvnoj satiri, žalac gorčine što pulsira u pleksusu potvrđuje da je Vidićeva književnost izvanserijski maštovita, ali i da bi je stvarnost lako mogla slijediti.