Knjiga sažima pola stoljeća istraživanja i produbljuje perspektivu povijesti i kritike kada je riječ o umjetnicima u najširem smislu. Todorov istražuje kompleksan, ponekad dvojak, obvezujući i na taj način čak u nekom smislu plodonosan odnos ruskog političkog vodstva i „umjetnika stvaratelja“. Kako su umjetnici najavili revoluciju? Kako su se u to vrijeme pokoravali ili bježali od socrealizma koji je slobodno stvaralaštvo želio potpuno zatrti? U fokusu studije su sudbine vodećih umjetnika – Majakovskog, Pasternaka, Bulgakova, Cvetajeve, Mandeljštama... Studija se zaustavlja na jedinstvenom životnom putu slikara Kazimira Maljeviča, čije mnoštvo umjetničkih odabira odražava intenzitet njegove predanosti.