Rat nema žensko lice

U svojoj službenoj biografiji Aleksijeviè navodi da je njena izdavaèka kuæa dvije godine èekala da knjiga Rat nema žensko lice bude objavljena zbog cenzure Centralnog bjeloruskog komiteta Komunistièke partije, kao i to da je bila optužena za „pacifizam, naturalizam i de-glorifikaciju herojske sovjetske žene,“ što su u to doba bile ozbiljne optužbe, pogotovo jer je Aleksijeviè veæ bila na zlu glasu. Dolaskom Gorbaèova na vlast, situacija postaje povoljnija, pa knjiga napokon izlazi 1985. paralelno u Minsku i Moskvi te je rasprodana u više od 2 milijuna primjeraka. Rat nema žensko lice zbirka je glasova žena koje su sudjelovale u 2. svjetskom ratu i koje progovaraju o svojim iskustvima za vrijeme rata i nakon njega te o diskrepanciji izmeðu uloga koje su žene imale u ratu i odnosa društva prema njima nakon rata.

Aleksijeviè dotad neisprièane prièe žena tumaèi kao cijeli jedan svijet koji je ostao skriven i nepoznat, a cilj je stvoriti narativ o jednom takvom ratu, ne bi li obranila prièe žena koje su u njemu sudjelovale. Mnoge od njih svoje su iskaze davale pred kraj života i ovo im je bila posljednja prilika da isprièaju svoja iskustva koja nikada prije nisu našla svoje mjesto u javnom prostoru.