Kardinal Sarah snažno i zauzeto progovori o mnogim temama u kojima obrazlaže razne krize: krizu vjere, krizu svećeništva, krizu Crkve, krizu identiteta pa zatim mržnju prema čovjeku i prema životu, da bi se upitao kamo ide svijet, dotaknuo se krize Europe i zabluda Zapada, sutona hrabrosti i smrtonosnih utopija. On progovara i o varavim čarima tobože emancipiranog života, o licu postmodernih demokracija i kapitalizmu kao i o posmrtnome maršu dekadencije te slobodi vjere. No, kardinal Sarah ne ostaje samo na razobličavanju kriza i zala već nudi i odgovor u poglavljima u kojima progovara o tome da Bog otvara svoju ruku, nudi rješenja za izlazak iz krize i optimistički se pouzdaje u Božje vodstvo.