Za razliku od uobičajenih pjesama u prozi, Kratkovidni žabac Dubravke Grebenar je stihovana priča, čija rima svojom lakoćom samo potvrđuje veliko umijeće, kao i iskustvo, autorice ovakvih književnih formi, te zvuči naprosto nevjerojatno da je ova slikovnica njezino prvo ukoričeno književno djelo. Pisana u stihovima kakvih se ne bi posramili ni najveći hrvatski dječji pjesnici poput Zvonimira Baloga, Luke Paljetka ili Paje Kanižaja, ova nam pjesma priča (ili priča pjeva!) o hendikepiranom malom žapcu (ili, kako ga autorica lucidno naziva – žaboklincu), kojega zbog njegova lošeg vida, a koji je uzrok raznih nezgoda sasvim neprimjerenih žabama, svi zafrkavaju, sve dok uz pomoć jedne rode (muškoga roda, i još k tomu vegatarijanske provenijencije) ne krene na (uvijek dalek) put, na kojem „žaba gleda stvari iz ptičje perspektive“, a na čijem će ga kraju dočekati – naočale