˝O ratu se pričalo mnogo raznih priča, a u njima je zvučao kao nešto što se događa u nekoj dalekoj i drugoj zemlji. Sve dok izbjeglice nisu počele prolaziti kroz naš grad, nismo shvaćali da se rat zapravo događa u našoj zemlji. Obitelji koje su propješačile stotine kilometara kazivale su o ubijenim rođacima i spaljenim kućama. Neki su se ljudi sažalili nad njima te su im nudili smještaj, ali su to izbjeglice uglavnom odbijale jer su govorili da će rat na kraju stići i do našega grada. Djeca iz tih obitelji izbjegavala su gledati u nas te bi poskočila na zvuk sječe drva ili kad bi kamenje sletjelo na limene krovove iz praćki kojima su djeca lovila ptice˝ - autor.