Ni na asfaltu, ni na zemlji

Svakodnevica, ustrajavanje u nježnosti, ljekovitost dubokih odnosa i samorefleksija suštinski su pogon ove životne poezije. Ali nikad se nisam prestala braniti / Potpunom razoružanošću, piše pjesnikinja i odvodi nas u intiman svijet istinski proživljenih emocija, razornih tuga i esktatičnih sreća. Sa Suzanom Matić krećemo u potragu za identitetom žene kojoj su djeca gotovo odrasla, koja se nosi s neizbježnim gubitkom roditelja, žene koja sluša svoju žudnju i neumorno traži onog Drugog. Pred nama je punokrvna lirska junakinja, gotovo mitska, koja ne prihvaća društvene norme, vjeruje svom instinktu i ne pristaje na nametnute uloge.