Dišem s njim

Upozorili su me na Tristana Colea.
“Drži se dalje od njega”, govorili su.
“On je okrutan.”
“On je hladan.”
“On je oštećen.”
Lako je osuditi čovjeka zbog njegove prošlosti. Gledati Tristana i vidjeti čudovište.
Ali ja to nisam mogla. Morala sam prihvatiti ruševine koje su živjele u njemu jer su živjele i u meni.
Oboje smo bili prazni. Oboje smo tražili nešto drugo. Nešto više. Oboje smo željeli sastaviti slomljene dijelove naše prošlosti.
Tada bismo možda konačno mogli ponovno naučiti disati.