Na izvanredno jasan i uvjerljiv način autorica nas uvodi u temu psećih perceptivnih i kognitivnih sposobnosti, a potom plastično ocrtava kako je to biti pas. Kako je to moći nanjušiti ne samo hranu u kući nego i osjećaj tuge u ljudima, ili čak prolaženje vremena. Kako je moguće da se sićušni pas uspijeva lijepo igrati s golemom dogom. Kako je to slušati tjelesne vibracije insekata ili zujanje fluorescentne svjetiljke. Zašto se osobu na biciklu svakako treba naganjati? Kako je to služiti se ustima umjesto rukom? Ukratko, takvo je iskustvo biti pas koji svijet doživljava s visine od dvije stope, okružen mirisima s pločnika dok su mu oči u ravnini s našim gležnjevima ili koljenima.