Priče o naizgled običnim ljudima, smještene u prepoznatljive vremensko-prostorne koordinate, nisu samo prozne minijature koje popisuju pomalo tjeskobne ljudske egzistencije i situacije (motivi bračnog nasilja, nemogućnosti komunikacije među parovima i dr.), već kao da u svakoj od njih možemo naići na implicitne ili eksplicitne zapise o smislu života, čiju jednoznačnost itekako narušavaju detalji koji prizore iz svakodnevnog života nadopunjavaju nijansom iracionalog i fantazijskog.