Prije tri godine, u jednom je danu dva posto svjetskog stanovništva u sekundi nestalo bez traga. Mladi i stari, vjernici i agnostici, osobe besprijekorna ponašanja i oni s problematičnom prošlošću, osobe bez ikakvog zajedničkog nazivnika napustile su svijet i iza sebe ostavile prestravljene milijarde. Što god da se dogodilo s uznesenima, preostalima je daleko teže; nastaviti živjeti u svijetu u kojem više ništa nije isto, pitajući se što se zapravo dogodilo i zašto oni nisu izabrani. Što bismo mi učinili suočeni s tom neobjašnjivom kataklizmom?