„Niste primijetili kak naši ljudi stalno bleje, mislim, možda bleje ljudi i vani al ja vani nisam nikad bil… Recimo, pogledajte u tramvaju… Svi bleje… Ko telci. Oni koji sjede bleje van, oni koji stoje bleje u one koji sjede. Nitko ne čita. Dobro sad, istina je, u većini slučajeva u našem javnom gradskom prijevozu ne samo da se ne može čitati, ne možeš ni prdnuti, ali. Tu i tamo se dogodi da neko prevrće dnevne novine. Rijetko, prerijetko…Obično svi izgledaju umorni. Od jutra. Prolaze im stanice. Još tu i tamo koji starkelja okrene vrat kad se na vidiku pojavi kakva dobra koka, ali u totalu svi bleje. U banci, svi bleje. Stoje u tim redovima i kao prigovaraju, al redovi im super dođu za blejanje. Na pošti, u dućanu pred kasom, ble, ble, ble…“