Lydia Pallas od malena se pitala što je u budućnosti čeka. Tijekom vremena izgradila je svoj mali savršeni svijet. Za nju je savršeni život, život stabilnosti i sigurnosti, bio život po strogim pravilima, lišen bilo kakvih iznenađenja i promjena, kaosa ili nereda. Jako je voljela svoj stančić čiji su prozori gledali na užurbanu bostonsku luku, a njezina nadarenost za jezike omogućila joj je siguran i miran posao prevoditeljice u ratnoj mornarici. Upravo je dar za prevođenje dovodi u kontakt s Alexanderom Banebridgeom, muškarcem koji ju je istodobno i privlačio i odbijao. Kada je Bane angažirao Lydiju da prevede naizgled posve bezazlenu zbirku dokumenata iz Europe, na što je istoga časa pristala, nije ni slutila u kakvoj će se bezizlaznoj situaciji uskoro naći.