Pjesma se javlja samo osjetljivom, osjećajnom srcu. Ponekad se ona i pjesnik zagrle u trenu, ponekad pjesma, kad se dan zarumeni, onemoća, izdahne u pjesnikovim grudima, tom svetom hramu stihova, a misao pojuri za drugim motivom. /Ima i gorih smrti/
Iako je pjesmu autor upio u svoje biće na neobjašnjiv, neponovljiv i samo njemu znan način, on će je za čitatelja dekodirati ritmičkim vezanim stihom, svojim prirodnim načinom izražavanja, izrazom jednostavnim, utiskom spontanim, slikom bogatim.