O Jerajevim stihovima nije lako pisati, a pogotovo na nekakav standardan način, budući da njihovo čitanje poput zaraze oslobađa i misli čitatelja prilagođavajući ih autorovom zaigranom rukopisu. Tome svjedoči i pogovor knjizi Marije Dejanović jednako kao i, na moje vlastito iznenađenje, ovaj pokušaj recenzije. Vida je Jeraja, dakle, nemoguće i nepotrebno razumjeti; možda ga je dovoljno zamisliti. Ako su pjesnici, kao što nas uči Antun Branko Šimić, čuđenje u svijetu, Vid je jedan korak dalje. Jeraj je, da se poslužimo njegovim sintagmama, “zoon satyricon”, “Dinamov šal na tekmi Hajduka”, divovski džezer koji na techno partyju pleše rock do besvijesti.