Danas, pedesetak godina poslije prvotiska, Grobnica za Borisa Davidoviča slovi kao jedna od najboljih proznih knjiga objavljenih (ne samo) na ovim prostorima, a uvrštenjem u The Western Canon: The Books and School of the Ages (1994.) postala je i dio svjetskoga književnog kanona.
Sedam priča, tematski međusobno povezanih, mada mogu funkcionirati i posve samostalno, govore mahom o sudbinama revolucionara iz raznih krajeva svijeta (Rusije, Mađarske, Austrije, Irske, Rumunjske) u doba staljinističkih progona, s izuzetkom dvije posljednje - ˝Psi i knjige˝ bave se inkvizicijskim progonima Židova u 14. stoljeću, odnosno ˝Kratka biografija A. A. Darmolotova˝, koja evocira životopis dotičnog imaginarnog pjesnika (također iz doba staljinizma).