Ljuba Arnautović, bečka autorica ruskog podrijetla u romanu pripovijeda životnu priču Genofeve (Eve) Baumgarten, svoje bake s očeve strane. U službenom stanu (Schellinggasse 12/1.kat), koji joj je dodijelilo Vrhovno crkveno vijeće Evangeličke crkve u Beču, Eva od 1944. godine mjesecima skriva ljude koji bježe pred nacistima. Nitko ne zna ni za njezinu političku prošlost, koja bi i nju samu mogla dovesti u veliku opasnost. Mora skrivati svoju bol i usamljenost: njezina su oba maloljetna sina od 1934. godine u Moskvi, kamo su dospjeli dječjim transportom u organizaciji Komunističke internacionale kako bi ih se zaštitilo pred nadolazećim zlom nacizma, a zbog političkih aktivnosti njihovih roditelja. Evin tadašnji životni suputnik, Židov Karl Kafka, odavno je stigao do Australije. Jednog dana Eva susreće Waltera Baumgartena, također Židova. Na kraju i on se mora skloniti u njezinom skrovištu. Dvije izgubljene duše zbližavaju se. Na potresan način, sintezom dokumentarnog i fikcionalnog (dokufikcija), Ljuba Arnautović pripovijeda o ženi čije tiho junaštvo ostaje neprepoznato, ali čiji ustrajan angažman u onome što drži ispravnim naposlijetku urodi plodom.
Recenzent Norbert Mappes-Niediek (Frankfurter Rundschau,15.8. 2018) zaključuje da autorica, unuka junakinje knjige, upoznaje čitatelja s Bečom, metropolom multinacionalne monarhije te nas vodi duboko u 20. i 19. stoljeće, u Češku i Bosnu, ka komunistima i austrofašistima.