˝Jasna slika ljubavi˝ roman je u kojem autorica krajnje jednostavno progovara o dubokim stvarima. Slike se pretapaju s prirodom, umjetnost sa životom, žena s muškarcem, otok s kopnom, a spoznaja s Bogom. Glavna junakinja i mnoštvo njenih životnih uloga, od djevojke, kćeri, žene, supruge, majke, prijateljice, umjetnice, traži u svakoj čvrsto uporište, konstantu iz koje svi dolazimo i kojoj se neminovno vraćamo.
˝Kako se nekad žarko željela svidjeti svima… Bilo kome, zapravo. Kako se htjela izraziti. Kako je žudjela da je vide. On, ona, oni, svi. A sad zna da je gorjela od želje da zapravo živi, samo to nije znala. Ili se previše bojala boli koja dolazi sa životom. Jer to je tako. Život boli.˝
Ne vjerujem u slučajnosti i roman me pronašao u trenutku vlastitih potraga, pronalaženja i gubljenja u bezbrojnim ulogama vlastitog života u kojem duboko vjerujem, tražim i žudim mrvice božanskog.
Roman je ostavio sladak okus jednostavnosti, prepoznavanja, nečeg pozitivnog i duhovnog. Prava poslastica za probirljivo nepce.
(Antonija Stanišić, dramska umjetnica)