Witold Gombrowicz (1904-1969) ubraja se u ne samo poljske nego i najveće svjetske književnike, a u Hrvatskoj je odavno prepoznat kao nezaobilazan i kultni autor. Prvi prijevodi njegovih djela pojavili su se još šezdesetih godina zahvaljujući maru najvećeg hrvatskog polonista Zdravka Malića, a odonda na hrvatskom jeziku imamo gotovo sva njegova djela (romane ˝Ferdydurke˝, ˝Trans-Atlantik˝, ˝Pornografija˝ i ˝Kozmos˝…). Sada napokon, u prijevodu Adriana Cvitanovića, imamo i njegovo najpoznatije djelo, čuveni ˝Dnevnik˝ koji je vodio od 1953. kao emigrant u Argentini, zatim po povratku u Europu 1963., pa sve do smrti 1969. u Francuskoj. U njemu s istančanim osjećajem i avangardnom domišljatošću bilježi niz fragmenata: umjetničkih, esejističkih, filozofskih, biografskih, memoarskih, niz stilskih eksperimenata i idejnih rasprava, u kojima se i s pomoću kojih opredjeljuje prema suvremenosti i prošlosti, prema svijetu i prema Poljskoj, prema svom i tuđem književnom stvaralaštvu, prema osnovnim idejnim i filozofskim strujanjima svog vremena, prema politici i kulturi.