“Predstavnici čovječanstva” (“Representative Men”) skup je od sedam predavanja Ralpha Walda Emersona, objavljenih kao knjiga eseja 1850. godine, koja su nastajala u pet godina (od 1845. godine u Bostonu, u kazalištu Odeon) za “zimsku večernju razonodu”. Prvi esej govori o ulozi “uzornih ljudi” u društvu, dok od ostalih šest svaki veliča šest arhetipova ili smjerova u kojima se genijalni ljudi mogu realizirati, pri čemu je svaki utjelovljen u jednoj povijesnoj osobi kao najzornijoj ilustraciji: filozofu Platonu, mistiku Emanuelu Swedenborgu, skeptiku Michela de Montaigneu, pjesniku Williamu Shakespeareu, “svjetskom čovjeku” Napoleonu i piscu Johannu Wolfgangu von Goetheu. Emerson je za knjigu “Predstavnici čovječanstva” dobio inspiraciju u romantičarskom vjerovanju da postoji “opći um” koji se ispoljava u posebnom intenzitetu kroz određene pojedince. Uvažavanje genijalnosti pojedinca kao kvalitete uzdiže se nauštrb mase.