Samo sam predložila i pozvala na suradnju. Nisam propisala u kojem će žanru autorice govoriti o svojim najdražim književnim likovima, nisam im sugerirala iz koje književnosti likovi trebaju dolaziti, trebaju li akcent staviti na ženske likove, treba li pokriti i one iz knjiga za mlade. Nisam rekla ni da se likovi ne smiju ponavljati. I spisateljice su izabrale. Njih, ili nas, dvadeset četiri. Progovorile su kroz priču i pjesmu, kroz esej i stručnu raspravu. Spisateljice biraju drugi je naslov u mom zamišljenom nizu knjiga (radnog naslova: Žena ženama). Radim da ženskoj podršci onako kako najbolje znam. I snagom koja mi je još preostala. Nakon što netko uzme ovu knjigu u ruku, možda će poželjeti ponovno pročitati tekst iz kojeg lik dolazi, a možda će posegnuti za knjigom autorice koja o tom liku piše. U oba slučaja, pobijedit će književnost.
Julijana Matanović