Čovječuljci

Zrenje i starenje ljudskog bića oplemenjeno je približavanju nebu i ne samo u simboličkom smislu. Tijelo je olakšano prolaskom godina, duša je spremnija za let. Ono slabije vidi očima no situacija na tlu postaje zanimljiva. Neka su bića suvremenici sve sitnija, neka u ravni a neka toliko krupna te se i nebo i sva bića nalaze u njegovoj utrobi. Ipak, ta supremacija može biti tek vizualni efekt dobre ilustracije mišlju, djelom a najviše propustom. Jednom riječju, pod pretpostavkom mudrosti iskustava, vidimo jasnije sve što nam je u mladosti bilo mutno.