Oni su drugo

U ovome kratkom romanu, 41. svesku biblioteke Djela Ivana Aralice, autor majstorski pripovijeda o sudbinskome utjecaju Partije na Miroslava Krležu. Književni život međuratnog razdoblja i krug oko Miroslava Krleže okosnica je ove priče kojoj je autor namijenio ulogu romana s misijom. Misija je istodobno i banalno jednostavna i gotovo nemoguća – vratiti Krležu hrvatskoj književnosti i istrgnuti ga iz komunističko-jugoslavenskog zagrljaja. Jednostavna jer Krleža već jest tu, u središtu hrvatske književnosti. Gotovo nemoguća jer je Krležino djelo istodobno uključeno i u jugoslavenski kulturni krug. Moglo bi se reći da u ovom romanu Ivan Aralica nastavlja svojevrsnu polemiku započetu u romanu Mačke i macani premda korijen te polemike seže i do romana Ambra i Fukara, s tom razlikom da je u spomenutim romanima s početka tisućljeća težište bilo na političkoj polemici, a u romanima Mačke i macani i Oni su drugo na kulturnoj polemici, doduše najvećim dijelom opet proistekloj iz političko-ideološke pozadine. Krležu, drži Aralica, tom za hrvatstvo pogubnom jugoslavenstvu i zlosretnom partijstvu više vuku samoprozvani krležijanci negoli mu je on sâm svojim književnim djelom i političkim stavovima težio. Treba ga osloboditi toga balasta, vratiti hrvatskom, štoviše starčevićanskom ishodištu, od kojega ga je otrgnula u početku komunistička pseudoreligija kojoj se okrenuo nakon gubitka transcendentalnog uporišta u kršćanstvu, a kasnije sve više puki strah i briga za egzistenciju. Teško je reći koliko je Ivan Aralica u svom naumu uspio, to jest svoju misiju izvršio. Samozvani krležijanci od svoga Krleže neće odustati, ni od jugoslavenskog kulturnog okvira također, s druge strane ekskluzivni Hrvati i dalje će zazirati od Krleže držeći ga previše sklonim komunizmu i jugoslavenstvu. Tako vjerojatno stoje stvari s povijesnim Krležom. Međutim, s literarnim Krležom, junakom Araličina romana stvari stoje drukčije. On se pred čitateljima postupno otkriva kao senzibilna, kompleksna, istodobno plaha i cinična osobnost, intelektualac i umjetnik širokih obzora, ali nedvojbeno Hrvat i hrvatski književnik. Takav će Krleža, nadam se, pridonijeti tomu da se postupno počne mijenjati i percepcija stvarnog, historijskog Krleže te potenciranju Krležina autentičnog hrvatstva i podrobnijeg proučavanja tog aspekta Krležina opusa. I ovim romanom pripovjedački bard Ivan Aralica potvrđuje svoj kultni status u hrvatskoj književnosti.