Na izmaku 19. stoljeća, kad su književni časopisi bili masovno čitani, a razgrabljivali se prvotisci i prvijenci svih autora, u nas se pojavio književni genijalac: Antun Gustav Matoš. Danas, kad su slični časopisi puno manje čitani i ne razgrabljuju se ni prvotisci ni dotisci, Matoševo je djelo vazda aktualno, a ovo je reizdanje Umornih priča samo potvrda. Moderni(stički) pristup, iznimna estetska razina i umijeće naracije bili su ogroman iskorak za hrvatsku književnost te je Matoš postao i ostao uzor većini naših književnih pripovjedača. Umorne priče, kao i one iz obaju Iverja, uzbunile su književne duhove i onovremeni duh vremena svojim bitno drugačijim izričajem u odnosu na dotadašnji (uglavnom realistički i romantičarski intoniran) spektar hrvatske proze.Prema Andriću bio je ˝fanatik života i vjernik ljepote˝, ali je bio i najveći pisac svog doba, koje ostaje upamćeno i zabilježeno kao - Matoševa doba. Danas, stoljeće poslije, paraf AGM predstavlja, kako je to duhovito primijetio Krešimir Nemec, ˝nešto poput jamstvenog lista, dokaza hrvatske kvalitete˝!