Ispovijedi zajebanog pjesnika

˝Ispovijedi˝ (da prostite) ˝zajebanog pjesnika˝ donose izbor kojekuda zametnutih i zaboravom prekrivenih tekstova legendarnog »uličnog genija« Charlesa Bukowskog. Ove iznova objelodanjene priče, kolumne, tekstovi za erotske časopise, predgovori, intervjui, recenzije knjiga, eseji o kolegama piscima… svojevrsne su ispovijedi (Confessions of badass poet) neprolazne vitalnosti koje je narečeni pjesnik, iz debelog životnog iskustva, »do kosti« iskreno, pretakao u provokativno štivo. Samozvani »Stari pokvarenjak« piše kako mu je u svekolikom djelovanju i životu, uz žene i alkohol, prije svega bilo važno pisanje – »sreća riječi«, kako je znao reći: »Zvuk tipkovnice dok tu sjedite, to je moćan zvuk, najmoćniji zvuk na svijetu, kad ga svladate na svoj način, na pravi način, nijedna se lijepa žena s tim ne može usporediti i ništa od onoga što ste slikali ili kiparili s tim se ne može usporediti; to je ona sušta umjetnost, to zapisivanje riječi, i razlog svoj toj smionosti; to je najljepša igra ikad smišljena, a u njoj ih ne pobjeđuje baš mnogo.«