Cinično ustvrdivši da se istinu, kao i sve druge ljudske vrijednosti, može odgađati beskonačno, Martin Amis u svojim memoarskim zapisima ˝Koba Grozni˝ tematizira smrt dvadeset milijuna nevinih u monstruoznom gulagu 20. stoljeća, Sovjetskom Savezu, od 1917. do 1953. Osvrćući se na Šalamova, Babelja, Nabokova i druge velike ruske pisce, on će doći do drastičnih zaključaka: oni, naime, i protiv svoje volje, u svojim djelima ispisuju studije tiranije čije su žrtve bili. Teror o kojem čitamo na svakoj stranici ove knjige, po Amisu, posljedica je sulude Diktatorove logike po kojoj nijedan pojedinac ne može podnijeti ukupnu masu države.