Gilbert Keith Chesterton, “princ paradoksa,” u ovoj je kolekciji, koju čini dvadeset eseja i članaka s početka dvadesetog stoljeća, pokazao najbolju stranu svoje dosjetljivosti. Fokusirajući se na “heretike” — one koji se diče svojom nadmoćnošću prema kršćanskim idealima — Chesterton procjenjuje ugledne ličnosti iz svijeta književnosti i umjetnosti koji spadaju u tu kategoriju. Uzori poput Rudyarda Kiplinga, Georgea Bernarda Shawa, H. G. Wellsa te Jamesa McNeilla Whistlera dolaze pod autorov ispitivački pogled, gdje se susreću s ravnopravnim mjerama njegove svojstvene mudrosti i humora