U svojoj ˝životinjskoj˝ verziji poznate Andersenove priče Melita Kraus pripovijeda o kujici koja ostaje bez svog starog gospodara i doma. Lili luta pustim gradom u božićnoj noći, sve dok se, promrzla i iscrpljena ne šćućuri ispred nekih vrata. No ovog Božića vrata se otvaraju, a iza njih je očekuje dobrodošlica... Lili je imala samo Grgu, a Grga je imao samo nju. Često su zajedno obilazili sajmove na kojima je Grga djeci prodavao lizalice, šarene balone „koji lete u nebo“ i kojekakve druge igračke. Djeca su voljela igračke, ali su još više voljela Lili. Poneko bi se dijete vratilo po još jedan balon samo zbog nje. Kad nije bilo sajmova, mirno su živjeli obrađujući mali vrt. Lili je u svemu pratila Grgu i nastojala mu pomoći – makar i kopanjem rupa!