Srednjovjekovne legende, romani i fragmentirani tekstovi žanrovska su odrednica prve knjige izabranih djela hrvatske srednjovjekovne proze objavljenih u ediciji ˝Stoljeća hrvatske književnosti˝. Nastanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne književnosti obilježen je višestrukim utjecajima stranih književnosti, isprva kasnoantičke i grčkobizantskoslavenske književnosti, a potom i zapadnoeuropske literature. Prema materijalnom i duhovnom kontekstu vlastite sredine hrvatski srednjovjekovni prozaisti prihvaćali su i prilagođavali razne žanrovske modele prozne književnosti zapadnoeuropskoga kulturnoga kruga, posebice legende i romane koji prema književno-umjetničkim kriterijima pripadaju najzanimljivijim ostvarenjima srednjovjekovne proze. Pretežito svetačke legende brojnije su i raznovrsnije spram malo sačuvanih romana isključivo svjetovne tematike i prijevodno-kompilacijskoga karaktera koje suvremena hrvatska književna historiografija prepoznaje kao razmjerno koherentnu skupinu fabularnih proza, srodnih naratoloških tehnika, sadržaja i svjetonazora.
Nastanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne književnosti obilježen je višestrukim utjecajima stranih književnosti, isprva kasnoantičke i grčkobizantskoslavenske književnosti, a potom i zapadnoeuropske literature.
Prema materijalnom i duhovnom kontekstu vlastite sredine hrvatski srednjovjekovni prozaisti prihvaćali su i prilagođavali razne žanrovske modele prozne književnosti zapadnoeuropskoga kulturnoga kruga, pa tako i apokrife, eshatološke vizije, Marijina (Bogorodičina) čudesa te prenja, tekstove prožete kršćanskim svjetonazorom, iznimno popularne u srednjevjekovnome puku.