Roman o ranjenim ljudima - pun humora, meke pornografije, povijesti i atipičnih (ili baš tipičnih ) ljudskih odnosa.
Je li ˝Drvo bez imena˝ osobna ispovijed? (Drago Jančar je u prvi razred osnovne škole išao oko 1955, pa bi Zala mogla biti njegova učiteljica.) Je li roman koji se nalazi pred nama, unatoč kulisama trgovačkog centra, po svojoj biti povijesni? Ako je povijesni, u koju bi ga podvrstu valjalo smjestiti? Iz kakvoga pogleda na povijest proizlazi? I što može reći današnjem čitatelju? (...)
˝Drvo bez imena˝ stvarnosni je tekst o ranjenim ljudima. A istodobno je i tekst s humorom. Jer sve započinje pripovjedačkom žicom jednog ženskara, arhivarevim prelaskom u stilski registar meke pornografije. Jer, naposljetku, za Lipnika i njegovu ženu sve ovisi o tome što na japanskom znači riječ skebe.