Protagonist romana, na poticaj djevojke koja ga voli, zapošljava se kao bolničar u psihijatrijskoj ustanovi, gdje ga mentalna poremećenost pacijenata privlači kao alternativni modus svijesti i egzistencijsko utočište. Murphy je preteča tipičnih beckettovskih protagonista: psihički izglobljen, izgubljen u vremenu i prostoru, sveden na golo postojanje. Razorno sarkastičnim tonom, autor pojedinačnu dramu izvrće u farsu, ali putem jezične igre donosi i paradoksalnu nadu, vjeru u životni instinkt.